Grad Split Hrvatska

Grad Split Hrvatska se smjestio na poluotoku, pod dno brda Marjan. Grad Split ima svoju dugu povijest. Poznat je po svojoj palači cara Dioklecijana i treći je grad na Mediteranu po prometu putnika i vozila.

Split

Grad Split Hrvatska je kroz povijest bio upravni, trgovinski, prometni, vojni i kulturni centar Dalmacije. Split se veže za Dioklecijanovu palaču, jednu od najbolje očuvanih rimskih palača na Mediteranu. Ona je odigrala veoma važnu ulogu u svojoj povijesti jer je branila stanovništvo od napada s mora i kopna.

Dioklecijanova palača u Splitu

Dioklecijanova palača u Splitu je bila izgrađena kao vojna utvrda-kastrum, podijeljena na sjeverni i južni dio. Ulice Cardo i Decumanus su odvajale osiguranje, logistiku i hramove od carske rezidencije koja je bila na južnoj strani palače, okrenuta prema moru. Dioklecijanova Palača U Splitu je čuvala u svojim podrumskim prostorima: Vino, ulje, voće, povrće i sve ostale namirnice koje su dovožene sa okolnih otoka, polja i ribnjaka na otoku Šolti. Carske odaje su bile na katu Dioklecijanove palače u Splitu.

Najveći grad u Dalmaciji

Najveći grad u Dalmaciji je Split i ujedno drugi grad po veličini u Republici Hrvatskoj. Po prometu putnika, robe i vozila, on je treća najprometnija luka na Mediteranu, iza gradova Pireja i Napulja. Obuhvaća površinu od 80 km2 sa 8 naselja i kao najveći grad u Dalmaciji, broji oko 240.000 stanovnika.

UNESCO

UNESCO je, zbog velikog broja povijesnih, arheoloških objekata, spomenika i njihove očuvanosti u samom centru Splita, 1979. godine uvrstio Dioklecijanovu palaču u UNESCO spisak svjetske baštine.

Car Dioklecijan

Car Dioklecijan, je bio rimski car, zvan Gaius Aurelius Valerius Diocletianus ( 236 – 316 ), rodom iz mjesta Dioclea, blizu Salone, koji je od običnog vojnika postao car 295. godine. Car Dioklecijan je bio poznat po svojim reformama rimskog carstva, ali i po progonu kršćana. Godine 305. je abdicirao zbog bolesti i onda se preselio u svoju završenu palaču, koja je bila izgrađena prema njegovim uputama. Velike zidine su imale dimenzije 175 x 181 x 216 m, 4 velike i 12 manjih kula, sjeverni ulaz – zlatna vrata, istočni ulaz – srebrna vrata, zapadni ulaz – željezna vrata i južna vrata prema moru – mjedena vrata. Ona su se sva, nakon pada mraka, zatvarala velikim rešetkastim vratima i straža počela patrolirati zidinama palače. Nakon toga, nitko nije mogao ući ili izaći iz grada. Upravo je to pružalo sigurnost svih stanovnika palače i samog cara Dioklecijana. Godine 316. umire Car Dioklecijan i život u palači se praktično gasi. Mnogi posjetitelji i stanovnici su morali napustiti te prostore jer je palača bila u posjedu Rima. Napadom Salone u VII stoljeću, od strane Slavena i Avara, brojno stanovništvo je pobjeglo u Tragurium, na otoke i u samu Dioklecijanovu palaču i tu se stalno nastanili. Bivši stražarski i rezidencijalni prostori se preoblikuju i prenamjenjuju u stambene prostore. U 12. i 13. stoljeću su se počele graditi plemičke palače gotskog stila, brojne crkve i zvonici. U doba Romanizma, brojni umjetnici su izgradili mnoge objekte i ostavili brojna umjetnička djela na portalima ili katedralama.

Tranzitni centar na Jadranu

Tranzitni centar na Jadranu je postao grad Split, zbog velikog prometa putnika, robe i vozila na kopnu i prema otocima. Dobra povezanost sa kopnom, otvoreno more i Srednje dalmatinski otoci su uvjetovali, da Split postane tranzitni centar na Jadranu. To je omogućilo njegov nagli rast. Poznat je po svojoj bogatoj prošlosti, značajnim kulturnim spomenicima i bogatom turističkom ponudom. Zbog velikog broja putnika, gostiju i turista koji prođu kroz grad, da bi nastavili put prema brojnim odredištima, u Gradu Splitu u Hrvatskoj su izgrađeni brojni hoteli, restorani, vile, kuće za odmor i apartmani.

Marjan

Marjan je brdo i vrh poluotoka na kojem se je razvio današnji grad Split. On je moderan metropolitski grad koji se razvija na svim gospodarskim djelatnostima, a posebno na pomorstvu, trgovini i turizmu. Marjan je brdo koje je formirao vulkan, i na njegovim padinama, pa sve do planina Kozjaka i Mosora, raširio se i razvio današnji grad Split.

Aspalathos

Aspalathos je etimološki naziv današnjeg grada Splita. Dobio je svoj naziv po grčkoj riječi Aspalathos, što znači žukva – brnistra, koje je bilo u izobilju na ovim prostorima. Dolaskom brojnih grčkih doseljenika na kopno, dali su naziv upravo po njoj. Tu biljku su stari Heleni prerađivali i od nje pravili konope i užad za svoje brodove, trgovinu i domaćinstva.

Povijest Splita

Povijest Splita je bogata i seže daleko u vrijeme starih Helena i Rimljana. Mijenjali su se brojni vladari i vlasti koji su gradili brojne urbane i sakralne objekte. Povijest Splita datira od Antike, vladavine hrvatskog kralja Petra Krešimira IV, Srednjeg vijeka, Mletačke republike, Otomanskog carstva, Austrougarske, Francuza, Austrije, pa sve do najnovije povijesti. Svi su oni ostavili tragova na kulturi, arhitekturi, gospodarstvu, trgovini i prometu.